29 stu.

NASTAVAK STRANAČKOG KUĆENJA POD INGERENCIJOM GRADA

Koncem listopada ove godine makarski gradonačelnik raspisao je Javni natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora u vlasništvu Grada Makarske. Sukladno Odluci o zakupu poslovnog prostora i Zaključku o utvrđivanju početne cijene zakupa najniže visine zakupnine, poslovni prostori daju se u zakup na rok od pet godina, s određenim početnim iznosom mjesečne zakupnine. Prema formalnim uvjetima natječaja pravo podnošenja pisane ponude imaju fizičke osobe koje imaju registrirani obrt ili obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, kao i pravne osobe.

I ne bi tu bilo ništa čudno i sporno da Grad tim istim obrtnicima te drugim fizičkim i pravnim osobama nije poprilično ograničio konkuriranje na natječaju decidiranjem specifičnih djelatnosti koje bi se, prema gradonačelnikovoj odluci, mogle obavljati u dva gradska prostora. Naime, u priloženoj tablici u sklopu natječajnog teksta lijepo piše da se u zakup daje prostor na adresi Lička 2, s ukupnom površinom od 27,36 četvornih metara, namijenjen okupljanju članstva i održavanju sastanaka vezano za zadaće Turističke zajednice. Drugi prostor na adresi Trg Tina Ujevića 1a s površinom od 124,78 četvorna metra također ima unaprijed definiranu djelatnost i to onu političku. Početni iznos mjesečne zakupnine bez PDV-a za prostor na Zelenci iznosi 2.736,00 kn, dok za onaj u centru iznosi 374,34 kn. Jamčevina za iste određena je pak kao trostruki iznos početne mjesečne zakupnine. Iako je otvaranje ponuda bilo zakazano za 25. studenog, na službenim mrežnim stranicama Grada ne može se naći podatak je li isto i održano te ako i jest, tko je dobio spomenute prostore.

Poslovni prostor u Ličkoj ulici

Što to zapravo znači? Jesu li formalni uvjeti ovakvih natječaja zaista samo “pro forma“? Do kuda seže sastavljanje određenih odluka, zaključaka i pravilnika koje služe održavanju političkih stranaka? Daje li Grad i ostalim građanima mogućnost obavljanja samostalnog rada? Hoće li Grad napokon početi promišljati o strateškom razvoju javno-civilne i javno-privatne suradnje? Možda bismo odgovore na ova i slična pitanja mogli naći u Strategiji razvoja grada Makarske čija se izrada i provedba zaustavila u svibnju 2017., na drugom sastanku njezinog Povjerenstva. Možda?!

U međuvremenu većina civilnih udruga i dalje nema nikakvu priliku koristiti gradske prostore te i dalje ukazuje na svoj „status beskućnika“ kojima sporadična i parcijalna rješenja (kao npr. adaptacija Gradske knjižnice) samo još više otežavaju provedbu njihovih redovnih aktivnosti. To, između ostalog, potvrđuje i negativni stav makarskog gradonačelnika kojem ne pada na pamet nedavno doniranu državnu imovinu (Vila Irena i bivše odmaralište u Gundulićevoj ulici) dati na korištenje ovdašnjim udrugama. Istovremeno cijene atraktivnijih i komercijalnijih gradskih prostora koji ne služe stranačkim aktivnostima dosežu astronomske brojke koje brojne obrte i firme tjeraju na prekid rada i otkazivanje najma. Jedini „uspješni“ primjer javno-privatne suradnje je davanje u zakup javno-prometnih površina za neke ugostiteljske objekte koji u želji za brzom zaradom već godinama žderu javni prostor i pretvaraju ga u „privatne prčije“. No, to je tema za neko sljedeće promišljanje.

Poslovni prostor na Trgu Tina Ujevića

Tekst je nastao u sklopu programa „Policy monitoring“ – nadgledanje javnih politika na lokalnoj razini.

Preporučene poveznice:

https://makarska.hr/hr/javni-natjecaj-za-davanje-u-zakup-poslovnih-prostora-u-vlasnistvu-grada-makarske/5316

https://makarska.hr/hr/strategija-razvoja/4485