09 velj.

UDRUGE PORUČUJU: ŽELIMO BITI PARTNERI JAVNOM SEKTORU!

„Kapaciteti civilnog sektora na lokalnoj razini“ naziv je panel rasprave koja je u organizaciji udruge Ruke za bolju Makarsku održana u petak, 08. veljače u prostoru Info centra za mlade Makarska. Jednom vrstom kvalitativnog ispitivanja putem fokus skupine nastojale su se tako utvrditi komparativne prednosti lokalnih udruga kao temelja njihove čvršće suradnje i planiranja zajedničkih aktivnosti. Također su se pokušale ispitati i potrebe udruga kako bi se kroz program Mreža aktivnih građana Makarska iste osnažilo za sudjelovanje u procesu razvijanja međusektorske suradnje i javno-civilnog partnerstva.

Panel raspravi odazvalo se i na njoj je sudjelovalo trinaest predstavnika lokalnih udruga od kojih su neki istovremeno aktivni u više njih. Ispred Savjetovališta Lanterna govorile su tako Ivona Vučić i Patricija Batinović, dok su Olivia Prodan Ravlić i Ramona Tarčuki u raspravi sudjelovale kao članice udruge OSI Sunce. Antonela Ela Sokol predstavila je rad Udruge za održivi razvoj Osejava, a o ovoj novoosnovanoj udruzi govorila je i Ivana Miočević Franić koja je predstavljala i udrugu Rockatansky. Od sportskih udruga raspravi se pridružio Nenad Židić iz Biciklističkog kluba Makarska, dok su o problemima udruga iz kulture (Zlatousti, FA Tempet, Gradski zbor Makarska) govorili Davor Šegota, Jadranka Beba Gaće i Tončića Ursić. O volontiranju i humanitarnom radu udruge MIKE govorio je Josko Batošić, dok se Manuela Puharić (Ruke za bolju Makarsku, OšNeš i UZOR Osejava) osvrnula na važnost što većeg uključenja građana u rad civilnih organizacija. Moderator i organizator rasprave bio Petar Kelvišer (Ruke za bolju Makarsku i UZOR Osejava).

Već iz samog predstavljanja u uvodnom dijelu rasprave mogla su se primijetiti različita iskustva udruga vezana uz područje djelovanja, „radni staž“, brojnost članova, način unutarnjeg ustrojstva, financijske i tehničke kapacitete te nošenje s različitim problemima i izazovima. Raspravom je ukazano na opasnost sindroma „sagorijevanja udruge“ uslijed  njihovog prevelikog fokusiranja na realizaciju redovnih aktivnosti i zaboravljanja potrebe unutarnjeg osnaživanja i kapacitiranja kroz razvijanje dodatnih aktivnosti, permanentnu edukaciju, zapošljavanje, pronalazak i opremanje radnog prostora i sl. Iako je većina udruga uskladila svoj rad s aktualnim Zakonom o udrugama, pojedine promjene zakonskih odredbi ipak lakše prate one udruge koje su kroz projekte i programe uspjele osigurati zapošljavanje svojih članova, nego isključivo volonterske udruge koje ne uspijevaju „pohvatati“ baš svaku stavku zakonske regulative kao što je podnošenje izvješća o volontiranju, vođenje dvojnog ili jednostavnog knjigovodstva, prijave na nacionalne i EU natječaje i sl. U tom smislu i najmanja administrativna poteškoća koja nije riješena na vrijeme nekim udrugama zna poprilično usporiti rad i otežati realizaciju važnih aktivnosti.

Na raspravi su se mogli čuti i različiti stavovi o mobilizaciji članstva kroz menadžment volontera, s obzirom da je nekim udrugama ova aktivnost sastavni dio njihove redovne aktivnosti dok se druge, uslijed manjka materijalnih sredstava i uvjeta rada, bore s problemom regrutacije novih članova. U tom smjeru je i išao najveći dio rasprave kroz navođenje dugogodišnjeg problema neadekvatnih materijalnih (financijskih, prostornih, tehničkih) uvjeta rada s kojim se suočava dobar dio makarskih udruga. Prvenstveno je istaknut problem nedovoljnog izdvajanja iz gradskog proračuna za primjerice udruge u kulturi. Ova je stavka, prema mišljenju pojedinih panelista, već godinama ista te se, s pojavom novih udruga, ona samo još više mrvi na sve niže pojedinačne iznose, nedovoljne za pokrivanje troškova redovnog rada udruga. Kako je rečeno, nedostatkom jasne vizije razvoja civilnog sektora u Makarskoj od strane bilo koje vlasti unazad 15 godina, ovdašnje su udruge već godinama „beskućnici“ kojima sadašnja parcijalna rješenja (npr. adaptacija Gradske knjižnice) samo još više otežavaju provedbu njihovih  redovnih aktivnosti.

Na panel raspravi se moglo čuti kako se prijavom na županijske i nacionalne natječaje dio udruga prestao oslanjati isključivo na sredstva iz gradskog proračuna, no veliki broj njih i dalje doživljava Grad kao osnovni izvor svog financiranja, a aktivnosti poput fundraisinga ili samostalne djelatnosti potpuno su im nepoznate. Pri tome neke udruge teško prihvaćaju obvezu samostalnog pisanja projektnih prijedloga kao i podnošenja izvješća o utrošenom novcu. Uzroke ovog problema jedan dio panelista vidi u nedovoljno preciziranom odnosu između Grada kao pružatelja financijske potpore i samih udruga kao korisnika iste. Stavke ugovora, doduše, definiraju obveze obiju strana, no kršenje istih se uopće ne sankcionira jer pružatelj potpore tj. Grad ne provodi dovoljno dobro evaluaciju projekata i programa, kako u fazi njihove prijave, tako i nakon izvješća o provedbi istih. Neki su panelisti ipak naveli potrebu permanentne edukacije iz područja projektnog planiranja te su istaknuli važnost razvijanja znanja i kompetencija iz ostalih područja rada civilnog sektora koje bi  udruge osposobile za proces razvijanja samofinanciranja kao jednog od uvjeta njihove održivosti. Kakvi su točno trenutni kapaciteti lokalnih udruga po tom pitanju nije se moglo do kraja utvrditi jer svaka od udruga na sebi svojstven način gleda na vlastitu ulogu i obvezu u procesu osnaživanja i poboljšanja svog rada.

No, bez obzira na različitost stavova i potreba, zaključak panel rasprave išao je u smjeru usuglašavanju oko potrebe osnivanja svojevrsnog gradskog Ureda za udruge koji bi pružao stručnu pomoć i savjetovanje civilnom sektoru. Također je istaknuta potreba osiguravanja javnog suradničkog prostora od strane Grada Makarske koji ne smije doživjeti sudbinu projekta „adaptacije zajedničkog prostora u bivšoj upravnoj zgradi Metalplastike“. Najvažnije od svega, rasprava je iznjedrila zajedničku želju da se udruge konačno počne doživljavati i prihvaćati kao partnere i pružatelje usluga javnom sektoru, a ne tek puke korisnike njegovog novca.  U tom je smislu dogovorena i skora sljedeća javna rasprava na kojoj bi se, uz sudjelovanje predstavnika Grada i gradskih ustanova, raspravljalo o uspostavi drugačijeg i boljeg modela javno-civilnog partnerstva.

Članak je dio provedbe programa MagMa – Mreža aktivnih građana Makarska